Svoju je knjižničarsku karijeru započela tako što je u dječju knjižnicu donijela bušilicu. Tada je bila volonterka i čula kako neke slike „ne mogu da se okače na zid“, kako je izjavio majstor. Stvar je brzo riješena.

Sljedeće godine pozvali su je iz iste knjižnice s pitanjem: „Jesi li više završila studij i hoćeš li doći raditi?“. Studij još nije završila, malo je „otegnula“ tu posljednju godinu, ali je ipak odlučila zakoračiti u bajkoviti svijet gradske knjižnice u Beogradu.

Nakon devet godina rada po raznim odjelima otisnula se u akademske vode. U Sveučilišnoj knjižnici u Beogradu radila je svašta, od kulturnih programa do renoviranja fasade. Paralelno je na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku zabavljala studente anegdotama iz menadžmenta i PR-a u knjižnicama, a pod okriljem Bibliotekarskog društva Srbije vodila je isključivo hands-on radionice.

Međunarodna avantura počinje 2008. prvim odlaskom na čuvenu IFLA-inu konferenciju – više nije bilo povratka. Slijedi IFLA/OCLC Fellowship, konferencije, IFLA Leaders program i ostale pustolovine koje su joj potvrdile da su ljudi srce svega i da je networking jedna prekrasna i moćna prirodna pojava.

Od 2018. živi u Nizozemskoj i radi u IFLA-i, gdje kao Community Building Manager balansira između strateških projekata, komunikacije, članstava, sekcija i razvoja radnog okruženja. Voli reći da zajednice ne gradi ona, one se same stvaraju magijom tisuća i tisuća knjižničara, a je samo tu da osluškuje, bilježi, povezuje ljude i izmišlja nove načine da sve to ima još više smisla.

Voli Garyja Larsona, Monty Python i Keitha Haringa, cool naušnice, šarene tenisice… i očito, majstoriranje.