Još kao mali Matjaž je bio pomalo osebujna duša, rano je pokazivao fascinaciju knjigama. Osobito ga je fascinirala struktura književnih djela, provodeći svoje početne godine baveći se nekonvencionalnim hobijem “obrnutog uveza knjiga” i istražujući razne književne “okuse”. Nakon temeljite analize zaključio je da su knjige najbolje uz džem od jagoda. Nakon izbacivanja iz vrtića – zbog nesputanog vokalnog zagađivanja okoline vapajem za mamom – donekle je plovio kroz problematično doba osnovne škole, turbulentna srednjoškolska vremena i složene godine studija.

Do 2005. godine, kao sveučilišni povjesničar i sociolog kulture, Matjaž je brzo, ali nježno sletio među police Narodne knjižnice Karla Lavriča u Ajdovščini. Ondje je služio u odjelu za informacije i posudbu, djelovao kao administrator sustava, implementirao RFID tehnologiju, upravljao i povremeno pripovijedanjem dovodio u očaj pokretnu knjižnicu i mlade. Njegovo stvaralaštvo uključivalo je izradu više ili manje nefikcionalnih statistika, zajednički razvoj knjižnice i internetske stranice književnog portala, kustosiranje tematskih izložbi, mijenjanje žarulja i sudjelovanje u raznim drugim projektima. Godine 2020. prelazi u knjižnicu u Krškom, gdje sudjeluje u pokretanju nove usluge Posavske pokretne knjižnice, a zatim sudjeluje u procesu izgradnje i opremanja nove središnje knjižnice, pri čemu je naučio i visoku umjetnost izbjegavanja ili prebacivanje odgovornosti s jednog izvođača na petog izvođača.

Od 2021. godine vodi Sekciju za pokretne knjižnice pri Slovenskom knjižničarskom društvu, sudjeluje u raznim radnim skupinama u okviru Slovenskog društva javnih knjižnica te vodi radnu skupinu narodnih knjižnica za nacionalni knjižnični informacijski sustav COBISS.

Unatoč brojnim uspjesima, Matjaž nikada nije uspio ispuniti bakinu želju da ima “normalan posao” i postane automehaničar.