Ja sam Tomislav Stipančić i nekako sam svestran kada je riječ o robotici i umjetnoj inteligenciji. Najčešće sam u svojem labosu LAPIS na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu gdje radim s kolegama i studentima super cool stvari.
Moje istraživačke ambicije? Sve o umjetnoj inteligenciji (UI), kognitivnoj informatici, robotima s osjećajima (da, dobro ste vidjeli), proučavanju odnosa između ljudi i robota te uranjanju u svijet proširene stvarnosti (XR). Potpuno sam u računalnim mrežama, čudima weba i e-učenju jer to mi je zabava.
Dobio sam sjajnu priliku da 2016. kao poslijedoktorand provedem 8 mjeseci na Sveučilištu Kyoto u Japanu što sam iskoristio. Tamo sam radio na projektu razvoja afektivnog robota. Također, bio sam gostujući istraživač na mjestima kao što su KTH Stockholm i URJC Madrid.
Vrhunac moje karijere? Iako još nisam tamo, za sada bih izdvojio stvaranje afektivnog robota i virtualnog bića imenom PLEA koje je časopis “DailyArts” smjestio među najzanimljivije instalacije temeljene na UI-u koje morate posjetiti u 2021. u Velikoj Britaniji. Prilično cool, zar ne?
No život nisu samo roboti i istraživanje. Kad nisam u labosu ili predavaonici, vjerojatno nešto fino kuham (mogu reći da imam neke lude kuharske vještine), trčim (tako čuvam srce) ili programiram za zabavu (da, više geek stvari). Ipak, najvažnije je to što sam otac nevjerojatnim kćerima koje me drže up-to-date s TikTok-om i inim stvarima. S njima nikada nije dosadno. Vrlo često sam njihov pomoćnik u raznim zgodama i avanturama.