Knjižničarska
nekonferencija
2024.

Lili Rodić

Virtualno ili stvarno? Birajte s koje strane želite da krene moja priča.

Od kad znam za sebe volim čitati. Knjige su bile moj prozor u svijet.

A onda sam nekad davno shvatila da postoje jezici – domaći, strani, umjetni, mrtvi… od jezikove juhe do završenog studija talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Roditelji su htjeli da budem doktorica. To sam postala kasnije kad sam dobila djecu. Onda si i doktor i učitelj i medicinska sestra i kuhar i vozačica i spremačica i urlačica… no to je opet neka druga tema.

Radila sam na radiju, TV-u i ostalim medijima dok se nisam ulovila u web mrežu. Novi, virtualni svijet obuzeo me davne 1996. godine.

Postala sam poduzetnica. Stil života u kojem vas strast vodi i nema vremena za strahove. Naučite se na uspone i padove. Prolazite tečaj života na ubrzan način. Morate skupiti novac za plaće, račune, odvesti djecu u vrtić, sastanci s klijentima, planiranja, delegiranja, ispričati priču o ježiću za laku noć i onda nastaviti raditi. Zanima vas ta priča? Tu je bilo jako malo pročitanih knjiga.

Od tada do danas saštrikala sam stotine webova, a i dalje štrikam s vrijednom ekipom Adorovaca po Hrvatskoj i svijetu tu virtualnu mrežu. 

Možda vas zanima priča o jednom projektu za djecu Zambije i školi na tabletu?

Neke nove knjige dolaze na red kad djeca malo odrastu, kad tvrtka ulovi neki svoj ritam i tu je vrijeme za povezivanje virtualnog i stvarnog.

Od 2012. volontiram u Udruzi hrvatskih poduzetnica koju sam osnovala s još tri hrabre žene. Vjerujem da smo pomogle, inspirirale ili potaknule na poduzetništvo ili da ne odustanu 300 ili više žena u Hrvatskoj. Nismo brojale, nismo arhivirale… samo smo davale. I u tome su nam knjižnice kao sigurno i mirno mjesto otvorile svoja vrata.

Od A(dora) do ž(ena). Povezala sam digitalizaciju i procese u organizacijama s najvažnijom edukacijom o sreći na poslu i postala sam happiness coach. Ali to je opet neka druga priča…